Zašto posjetiti Berlin

Vjerovatno niko ne bi ni mogao ni da zamisli da će jedno malo veće selo od svega šest hiljada stanovnika krajem 13. vijeka vrlo brzo postati kulturna i kreativna metropola, ne samo Njemačke i Evrope, već i svijeta. A Berlin je upravo to i mnogo više! Povoljan položaj koji zauzima, u samom srcu “starog kontinenta”, na raskršću velikih sila, religija i kultura, učinila je ovaj grad prebogatim istorijom, koja ga vijekovima nije štedjela, ali je od njega danas napravila grad slobode, osmijeha i vrištajuće energije mladih ljudi i umjetnika, a taj proces bio je dugačak, tezak i često, nažalost krvav.

Populaciju od svega par hiljada stanovnika vrlo brzo dupliraju Hugenoti, protestanti koji su morali da napuste katoličku Francusku i nastane se u protestantskoj okolini. Veći napredak grada primjećuje se tek nakon tridesetogodišnjeg rata, koji je unazadio ne samo Berlin, već i cijelu Njemačku, jer je u ratu između protestanata i katolika, zemlja ostala bez više od trećine stanovništva. Međutim, Hoencoleri, jedna od najuglednijih njemačkih dinastija, stavlja naglasak na privredni razvoj, tako da Pruska, baš kao i njena prijestolnica Berlin, doživljavaju ekonomski i kulturni procvat. Početkom dvadesetog vijeka, grad se razvija u pravu metropolu. Osam, do tada samostalnih gradova i preko šezdeset seoskih naselja spajaju se u jednu administrativnu cjelinu tako da u tom trenutku, ovaj, po veličini drugi zapadnoevropski grad, odmah poslije Londona, doživljava pravu renesansu. Ulaže se mnogo u arhitekturu, postoje preko stotinu dnevnih listova, pedestak aktivnih pozorišta, tri opere, bezbroj galerija, muzeja…

Drugi svjetski rat, potom i podjela na Istočnu i Zapadnu Njemačku, doneli su jedan težak period, ali Njemci ne bi bili Njemci, kada se ne bi izdigli iz poraza i ponovo fascinirali cijeli svijet. Po padu berlinskog zida, grad je ponovo rođen. I svi su htjeli da ga oblikuju po svojoj volji. Jedni su željeli Berlin, onakav, kakav je on nekada bio, dok su drugi željeli da njihov grad gleda u budućnost. Danas je Berlin mješavina starog i novog, istorije i modernog. Možda najbolji primjer za to jeste i Potsdamer Plac - za vrijeme jedna obična, napuštena livada na kojoj je bila zabranjena bilo kakva gradnja zbog blizine zida i da slučajno neko ne bi pobjegao na zapad, a danas impresivna građevina od stakla, koja odiše elegancijom i raskoši sa bioskopima, hotelima, filmskim muzejom… Još jedan od originalnih njemačkih ’’izuma’’ je "love parade". Počela je od šetnje Zapadnim Berlinom, prije svih, ljubitelja elektronske muzike, da bi se vrlo brzo pretvorila u manifestaciju koja je privlačila milione turista iz različitih krajeva svijeta. Simbolično, ovaj događaj je na neki način i kulturni ujedinitelj dvije Njemačke. Nakon pada Berlinskog zida, njegovi osnivači, u želji da izbegnu komercijalizaciju tehno muzike, sele elektronsku scenu mahom u Istočni Berlin, gdje niču underground klubovi, prije svega smješteni u napuštenim fabrikama, zgradama, metro stanicama… Jedan od najistaknutijih klubova te vrste je i “Tresor”. Kao što mu ime kaže, u početku se nalazio u trezoru banke, da bi nakon zatvaranja i kraće pauze promijenio lokaciju i uselio se u bivšu toplanu. Njegova specifičnost je u tome što ničim ne podsjeća na “main stream” klubove. Sivi betonski zidovi, mračni hodnici, jedinstven miris i zaglušujuća buka možda ne zvuče kao najbolja preporuka, ali upravo to odstupanje od klišea je postalo njegov zaštitni znak. Trezor kao takav predstavlja produkt čiste energije Berlina i ljudi koji nenametljivo ali originalno pomjeraju granice i ruše predrasude o Njemačkoj kakva je nekada bila, a istovremeno stvaraju novu sliku o zemlji koja je postala sinonim za mir, toleranciju i slobodu.

I to je upravo ta pobjeda Njemaca, koji su uspjeli da pomire naočigled nepremostive razlike i stvore grad bogate istorije i kreativne budućnosti, grad koji je postao atelje za najtalentovanije umjetnike i arhitekte svijeta, možda ne najljepši, ali svakako uvijek izmami osmijeh na lice kada u njega ponovo dođete i ostavi onaj osjećaj u vama, da možda ne znate tačno kada, ali znate da ćete se sigurno vratiti da ga vidite bar još jednom. I to na kraju tako i bude… Osim što se ne završi na tom jednom….
 

Jovan Andrijašević