Tradicionalni slatkiši Armenije i Gruzije

U poređenju sa nekim drugim evropskim regijama i dalekim destinacijama, Armenija i Gruzija imaju relativno skromnu ponudu autentičnih tradicionalnih slatkiša. Ipak, bar dva proizvoda zavrijeđuju pažnju svjetskih putnika i sladokusaca, a veoma su zahvalni za snek tokom ture ili poklon prijateljima i rodbini. Čurčela je gruzijski tradicionalni slatkiš, mada se može naći i u drugim zemljama Kavkaske regije i pojedinim dijelovima Turske. Nastaje tako što se na konac nanižu plodovi orašastog voća (oraha, lješnika, badema ili više njih u kombinaciji) a potom se oni umaču u specijalnu smjesu sačinjenu od grožđanog soka/šire, brašna i drugih sastojaka. Riječ je o prirodnom slatkišu velike nutritivne vrijednosti koji nije presladak i nema dodatih šećera. Nakon sušenja koje obično traje 5 dana dobijaju izgled nalik kobasici i dugotrajnost, posebno ako se čuvaju na vazduhu ili u frižideru. Veoma su zahvalne za nošenje i konzumaciju između obroka, a mogu biti i sjajan autentični poklon sa jedne od najljepših dalekih destinacija. Širom Tbilisja i drugih gradova u regiji moguće ih je kupiti na ulicama, u mini marketima, na pijacama i u prodavnicama robe široke potrošnje. 

Armeni, sa druge strane, tradicionalne slatkiše uglavnom baziraju na tijestu, dok voće ostavljaju za proizvodnju alkoholnih pića i konditorskih proizvoda. Nacionalni slatkiš Gata ima oblik veće pogače ili slavskog kolača ali je riječ o slatkom tijestu koje može biti obogaćeno orašastim plodovima i suhim voćem. Pravi se po selima i predstavlja dio nacionalne ishrane već vijekovima, a turistima je dostupno na improvizovanim pijacama u blizini svih značajnijih manastira kao i u ugostiteljskim objektima. Izuzetno je slatka i posebno lijepa kada je topla, mada svježinu čuva i preko nedjelju dana ne gubeći na intenzitetu ukusa. Pahlava je armenska varijanta baklave, with a local twist. U odnosu na grčku i balkanske baklave svakako je suhlja ali takođe često sadrži suho grožđe. U lancu elitnih tradicionalnih restorana „Yerevan“ pahlava ima i jedan dodatni tanki sloj pečenog umućenog bjelanca i šećera (puslice) koji razbija jak ukus kora, oraha i šerbeta i praktično redefiniše ovaj širom svijeta konzumirani kolač.

Prilikom obilaska Tbilisija i Jerevana pažljivom posmatraču neće promaći činjenica da je u radnjama veoma malo domaćih konditorskih proizvoda, te da se uglavnom prodaju zapadnoeuropski slatkiši i proizvodi iz Ruske Federacije. Ove zemlje nemaju razvijenu konditorsku industriju, ali izuzetak vrijedan pažnje predstavlja armenska kompanija „Grand candy“, odnosno njihov proizvod – suho voće u čokoladi. Jeftin i veoma zdrav slatkiš, upola manje kaloričan u odnosu na Mars ili Snikers, razgaliće vaša čula i održati nivo šećera u krvi. Prodaje se na mjeru a svaki komad upakovan je u zasebno vakumsko pakovanje kako bi dugo održao svježinu i spriječio topljenje čokoladnog preliva na visokim temperaturama. Posebno su ukusne kandirane kajsije i smokve, mada ni drugo voće nikako ne zaostaje; kao ni sam čokoladni preliv koji je zaista visokog kvaliteta. 

Aleksandar Stojanović