Putopis Kuba - Na Trgu Revolucije - 4. poglavlje

Najljepši pogled na Havanu doživljava se sa krova obelisk visine 130 metara. I nalazi se na najznamenitijem Trgu Revolucije. Namjenjen je važnim i brojnim skupovima naroda za više od 100.000 ljudi. Započeo ga je bivši predsjednik i diktator Fulgencio Batista vjerovatno u namjeri da jednog dana bude smješten sopstveni spomenik za zasluge i vladavinu od 25 godina. I izjalovilo mu se. Prevario se u računu da nijedan diktator na kraju puta nije završio mandat sa sretnim krajem.

Pravo mjesto na ovom trgu prvo je dobio revolucionar, borac za pravdu i demokratiju Jozef Marti koji je 1895 godine pokrenuo narodnu revoluciju protiv braće kolonista iz Španije. To je bila prekretnica u burnoj historiji Kube počev od ukidanja robovskog rada pa do preprodaje države izmedju Španaca, Engleza, Francuza i Amerikanaca. Sa Martijem je počela nova historija Kube i zato je dobio zasluženo mjesto na Trgu Revolucije. Njegovim djelom je Kuba 1902 godine prvi put stekla nezavisnost. Trg je građen i završen u mandatu predsjednika Fidela Castra koji je poslije Martija donio drugu slobodu Kube. Dugogodišnji vođa je na Trg smjestio uspomene ne na sebe već na ratne komandante Ernesta Che Guevaru I  Sjenfuegosa Camila.

Fidel, sin bogatog oca kapitaliste vlasnika 11.000 hektara zemlje studirao je pravo u Havani i već je kao student započeo borbu za humane društvene odnose, pravdu i obračun sa surovim kapitalizmom koji vlada na Kubi nametnut od Amerikanaca i  sa domaćim poslušnicima na štetu naroda koji je živio u bijedi i siromaštvu.

Zbog pokušaja napada na kasarnu 1953 god. Fidel je osuđen na 15 god. zatvora. Poslije dvije godine je pomilovan i prebjegao je u Meksiko gdje je upoznao argentinca i saborca Che Guevaru. Dodatak imenu “Che” dobio je u Meksiku što na agentinskom znači “drug”. Našli su se kao braća po revoluciji i započeli san o podizanju  ustanaka širom Južne Amerike. Nije prošlo mnogo vremena i već je organizovana priprema i invazija na Kubu. Iz taktičkih razloga organizovali su se u dva krila. Jednim je komandovao Che Guevara u Centralnoj Kubi a drugim Camilo dok je Fidel komandovao revolucijom i kordinirao akcijama i postavljenom cilju “Socijalizam ili smrt”. Ova parola je ispisana na bilbordima i danas širom Kube.

Fidel nije uživao u predsjedničkim privilegijama, živio je životom običnih Kubanaca i ostao je dosljedan svom revolucionarnom životu do kraja. Na Trgu  Revolucije pored Martija postavio je čelične murale komandanata koji su dali direktni oružani doprinos uspjehu revolucije Che Guevari i S. Camilu sa njihovim potpisima i porukama: ”Uvijek do pobjede Che”  i druga:”Fidel samo nastavi. Camilo”, a ova poruka se odnosi kada je Kastro držao politički govor poslije Revolucije I nakon četiri sata upitao Camila da nije pretjerao, Camilo mu je odgovorio prethodnom porukom, pa je Fidel produžio priču još sedam sati.

Fidel Castro je vodio Kubu oko 50 godina i sve vrijeme se odupirao američkim sankcijama. U čuvenoj “Kubanskoj krizi” 1961 god. oni su silom pokušali da vrate Batisu na vlast uz veliku pomoć kubanske emigracije i kapitalista koji su  sa njim prebjegli u SAD. Nije im uspjelo jer se kubanski narod naježio kao mali zeleni alligator i uspješno pružio otpor velikom američkom krokodilu. Obraz je sačuvan i uz pomoć tadašnjeg SSSR. Fidel je političkom i državnom odlučnošću pokazao da Kuba nije na prodaju i uz pomoć siromašnog I ponosnog naroda odbranio historijske vrijednosti zemlje.

Po nekoj nezvaničnoj statistici na Fidela je pokušano 400 atentata što je bio i pokušaj rušenja socijalističkog uređenja zemlje. Više pokušaja bilo je samo na Jasera Arafata, čak 600 puta.

Slavu Kubanske revolucije nije prigrabio za sebe. Glavne zasluge je iz srca prenio na komandanta Ernesta Che Guevaru čiji se transparent, bilbordi i spomenici nalaze širom ostrva. Revolucija se završila u gradu Santa Clari gdje je podignut mauzolej Che Guevari i njegovim borcima koji su izginuli 1967 god. u Boliviji pokušavajući da kubansku slobodu šire po Južnoj Americi.

Završnu operaciju u Santa Clari vodio je Che sa svojih 300 boraca i uništio oklopni voz sa naoružanjem i tri hiljade vojnika koje je Batista poslao da zadaju završni udarac gerilskom frontu. Muzejski ostaci voza i pruge stoje kao vječna opomena da diktatura na Kubi neće proći.

Che Guevara je poslije revolucije živio životom običnog građanina. Sa ženom i četvoro djece stanovao je po kasarnama i obavljao visoke državne dužnosti. Kao ministar privrede nedjeljom je odlazio sa radnicima na ručnu žetvu šećerne trske. Jedan od polaznih revolucionarnih zadataka bilo je opismenjavanje. Od 20 odsto pismenog stanovništva izborio se da danas na Kubi nema nepismenih.

Za Cheovo socijalističko opredjeljenje vezana je i anegdota. Postavilo se pitanje na sastanku za guvernera Narodne banke i da bi to trebalo da bude ekonomista. -“Evo ja ću”, prijavio se Che. Predsjedavajući mu se obratio: ”Pa vi ste ljekar, a ne ekonomista?”-“Izvinite nisam dobro čuo, mislio sam da se traži “komunista”. Bez obzira na ovu šalu, Che je sve do 1965 godine obavljao dužnostt guvernera, ministra i drugih političkih funkcija.

Nemirni duh revolucionara i borca za socijalizam i pravedno društvo odrekao se državničkih poslova i krenuo u nove revolucije po Africi i Južnoj Americi. Supruga Aleida je ostala na Kubi sa četvoro djece, a 1967 je primila tužnu vijest iz Bolivije da je uz pomoć CIA i domaćih diktatora poslije dvogodišnje borbe likvidiran sa svojih 70 drugova. Poslije 30 godina njhovi zemni ostaci su pronađeni i smješteni u kripti mauzoleja u gradu Santa Clari osvjetljeni vječnim plamenom.

Sa velikim poštovanjem kubanci pjevaju pjesme o voljenom komandantu koji je položio život za ideju socijalizma.

Tomislav Stanić