Putopis Kuba - Kao na svadbi - 2. poglavlje

Sve ulice u Havani vode prema centru grada gdje se kao glavni orijentir nalazi parlamentarno zdanje ili kako ga domaćini zovu Kapitolio. Kupola ove palate se izdiže visoko iznad okoline i svojom raskošnom arhitekturom dominira među građevinama. Gradili su je amerikanci počev od 1926 godine, a poslaničke dveri otvorene su 1929 godine. Projekat je potpuno isti kao što je Kapitol u Vašintonu samo u manjim gabaritima jer su se nadalii da će na taj način trajno zaštiti svoje imperijalističke interese.

Kubanci i graditelji su povjerovali da na ovaj način dobijaju hram demokratije. Umjesto slobode uselio se duh nemira i kolonijalni poredak u sprezi sa domaćom buržoazijom. Havana je za kratko vrijeme postala novi američki Las Vegas gdje je procvjetao kriminal, kocka i prostitucija. Stranci su preuzeli potpunu kontrolu vlasti dovodeći na odgovorne funkcije domaće poslušnike.

Ekonomsko i političko stanje u državi kulminiralo je 1952 godine i potrajalo sve do nove 1959.  Godine kada je završena posljednja revolucija i utvrdila novi trnoviti put nacije kojim se danas živi.

Šetamo prostranom i najdužom avenijom Malekon pored mora. Pred nama je najluksuzniji hotel “Nacional” sa prostranim parkom, baštama i restoranima. Hotel je sagradio čikaški gazda podzemlja Laki Lučijano 1932 godine. Sa hotelom su se uselili šverceri alkohola, kockari, korupcija i prostitucija. Poslije Drugog svjetskog rata 1946 god. u hotelu je zakazan koncert pevjača Frenka Sinatre. Pod vidom koncerta bio je to najveći skup vođa američkog podzemlja o usaglašavanju teritorija i poštovanja međusobnih odnosa. Ni na ovom prostoru nije došlo do pomirenja pa je već do žestokog oružanog sukoba mafijaša. I danas na pojedinim spoljnim zidovima hotela vide se “ožiljci” od metaka kao trajna uspomena ružne prošlosti. Hotel je u državnom vlsništvu ugladjen do Luks  kategorije gdje se pansion kreće od 250 do 1.750 američkih doalra.

Uz turističku atrakciju da je u ovom dijelu privremeno bilo utočište čikaških ganstera za ovaj hotel je vezana i druga priča opet oko susjeda Amerikanaca. U parkovskom žbunju kamuflirani su podzemni bunkeri u kojima su 1961 god. instalirane nuklearne bojeve glave sovjetske proizvodnje uperene prema važnim straetškim tačkama Sjedinjenih država. Bila je to poznata “Kubanska kriza”. Američka tajna služba je organizovala kubanske emigrante da napadnu Kubu u pokrajini Gvantanamo i vrate na vlast bivšeg predsjenika i diktatora Batistu koji je na dan pobjede revolucionara 1.01.1959 godine sa bogatim plijenom prebjegao kod komšija. Kubanci su pružili žestok otpor u Zalivu svinja uz pomoć Rusije i sa minimalnim žrtvama i kratko vrijeme odbranili suverenitet zemlje. Strah ili razum preovladao je među državnicima i izbjegnuta je svjetska katastrofa.

Hotel Nacional se nalazi na granici Stare i Nove Havane. I takva podjela nije baš prihvatljiva. Novi dio grada primjetan je po novijim višespratnim građevinama, širokim bulevarima, poslovnim zgradama i parkovima, državnim institucijama, hotelima, rezidencijama i kompleksom univerzitetskog centra. I u ovom elitnom dijelu Amerikanci su se svojevremeno instalirali gradnjom višespratnog hotela Hilton. To vlasništvo im nije dugo trajalo jer poslije revolucije i nacionalizacije tu je bila privremena predsjednička rezidencija Fidela Kastra.

Stara Havana je po visini gradnje primjetno odvojena od najstarijih jednospratnica i to Avenijom Del Prado sa promenadom u sredini i ulicama sa obje strane. U ovom dijelu su nanizane petospratnice iz XVIII vijeka. Avenija je slična po izgledu i nazivu onoj u Barseloni. Šetajući po njoj nekoliko dječaka i djevojčica sa smijehom su uzvikivali zamnom:”Barsa,barsa!” a povod je bio moj ranac sa logom Barselone. Slikali smo se uz pozdrav: “Buenos dias”!.Svaka zgrada je različito projektovana i osjenčena mirnim bojama, naglašena na svoj način sa različim oblicima prozora, terasa ukrašenih umjetničkim bravurama od kovanog gvoždja. Ove niske građevinskih đerdana potiču iz XVIII i XIX vijeka.

Najstarije građevine za pristajanje jedrenjaka i brodova, tvrđave i pristaništa Španci su gradili tokom XVI i XVII vijeka pa je Havana postala glavna veza između Starog i Novog svijeta. Oni su uveli prvu urbanizaciju gradova. Planirani su trgovi i prave ulice sa jednospratnim zgradama po srednjevjekovnoj arhitekturi. Kuće su ukrašavane masivnim vratima i prozorima sa rešetkama od gvožđa u uskim uličicama gdje i danas dopiere malo sunčeve svjetlosti.Takav način gradnje krasi cijelu Kubu sa niskim kućicama od lakih materijala naročito u prigradskim i seoskim naseljima. Taj kolorit malih kuća u egzotičnom zelenilu podsjećaju na slikovnice iz bajki. Jedno od takvih naselja kao manja varoš Trinidad je u potpunosti sačuvano sa potpunom slikom prošlih vijekova. 

Oko 20.000 stanovnika u kaldrmosanim ulicama, niskim kućicama živih boja gdje svaka kuća ima direktan ulaz sa ulice u dnevnu sobu ili kuhinju. Ljudi sjede ispred svojih domova, djeca se igraju, a komšije igraju domine i veselo i glasno uživaju na svom modifikovanom španskom jeziku. Ovo naselje uživa zaštitu UNESCO-a i traje usporeno duhom prošlih vremena.

Stara Havana ima više lijepih trgova okruženih sa katedralama, tornjevima i javnim zgradama proteklih vijekova i aristokratskim palatama. U jednoj ulici na fasadi je urađen veliki mural prepoznatljivih aristokratskih likova u prirodnoj veličini kao obilježje vremena kroz koje je ovaj grad prošao. Većina zgrada nosi obilježje neoklasicizma i secesije. Između  trgova teško je odlučiti se koji je najljepši. Stara Havana ima i svoj Stari trg, zatim Hristov trg, pa Trg oružja i možda najljepši među njima Trg Katedrale u kojoj su jedno vrijeme bili smješteni zemni ostaci Kristofera Kolumba. Na Trgu oružja nalazi se najstarija zgrada Stare Havane građena sa stubovima u stilu Antičke  Grčke.

Najposjećenija mjesta u starom dijelu gdje se čeka na red za mjesto su barovi EL Floridita I Del Medio gdje je Hemingvej ispijao svoje koktele sa duplom dozom ruma pa je po njemu i nazvan Papa Hemingvej.

Stara Havana djeluje impresivno i neodoljivo za razgledanje. Možda je u vrhu i  europskog građevinarstva. Međutim, nesretna sudbina prati je od postanka do danas. Skoro polovina tih lijepih građevina djeluje sablasno i skoro pred urušavanjem. Čak preko puta samog Kapitola iz višespratnice raste ogromno drvo kroz prozor. Država ulaže velike napore poslije nacionalizacije da obnavlja jednu po jedenu zgradu i pretvara u hotele, muzeje, galerije i poslovne zgrade. Ipak teško i sporo se odupire američkim sankcijam koje parališu brži razvoj zemlje.

Poslije obilaska okupili smo se u Central parku kao mjestu gdje se zakazuju sva viđenja.Primjetno je da se svakog dana i u svako vrijeme vode žučne rasprave u grupama različitih generacija. Prva pomisao je da raspravljaju o politici. Bez obzira na život u siromaštvu, bonovima za snabdijevanje i čekanje u redovima ovi ljudi u parku tako viču i mašu rukama, a radi se o navijačima za klubove u bejzbolu.

A naša grupa se smjestila u deset šarenih kabrioleta marke Ševroleta, Bjuika, Plimuta i drugih oznaka i otisnula se u lagano razgledanje iz ovih neobičnih vozila. Jake sirene, buka starih motora i glasna muzika podsjećali su  na svadbeni karavan iz naših krajeva, a na to smo se podsjetili grupnom fotografijom kao da smo svatovi ispred opštine.