Vremeplov do antičke civilizacije

Čitav grad je jedan veliki muzej! Čak i u stanicama metroa postoje stalne postavke nalazišta iz različitih epoha, jednostavno zastakljena tu gdje su i pronađena. Izlazeći sa stanice na Sintagmi, uviđam da nisu tačni čuveni stereotipi koji kruže o ovoj naciji. Ima i prilično visokih momaka, zgodnih djevojaka i ljudi koji vrijedno rade svoj posao od jutra do mraka. Imamo sreće što se nalazimo na ovom mjestu baš u trenutku smjene straže vojnika Evzonija, koji ispred zgrade grčkog Parlamenta ponosno koračaju u karakterističnim tradicionalnim nošnjama ne obazirući se nijednog trenutka na sijevanje bliceva i brdo turista oko njih. Kao jedan od najbitnijih trgova grada, Sintagma je svoje ime dobila u čast Ustava donijetog 1843. godine, kada je Grčka postala ustavna monarhija. Ovdje se osim protesta često održavaju brojni koncerti i okupljaju mnogi mladi alternativni muzičari i ulični plesači. U nastavku svoje šetnje shvatam kako Grci, a naročito Atinjani, imaju nešto što ih čini posebnim, a to je pronalaženje najsmjelijeg i najkreativnijeg načina prelaženja ulice. Ne obazirite se na pješački prelaz, crveno svjetlo i nikako ne čekajte na dobru volju vozača, već smjelo krenite u dalji obilazak prelazeći gdje god vam padne na pamet, a vozilo će sa sigurnošću stati.

Prolazeći kroz čuvenu ulicu Ermu, pješačku zonu prepunu butika čuvenih brendova koja veoma podsjeća na beogradsku Knez Mihajlovu, stižemo do Monastirakija. Kvart koji predstavlja kulturni šok kombinacije pravoslavne crkve, stare džamije pretvorene u Muzej narodne umjetnosti, afričkih ritmova emigranata i pogleda na fascinantni Akropolj. Monastiraki se sa jedne strane usko graniči sa kvartom po imenu Psiri, koji je zahvaljujući svojim isprepletanim ulicama ispunjenim urbanim, neobičnim kafićima postao glavno mjesto za izlazak - kako za popodnevni frape tako i za večernje pivo ili rakomelo (grčki pandan srpskoj medovači). Sa druge strane se graniči sa dobro znanom Plakom. Poznata i kao grčki Monmartr, predstavlja boemsku četvrt grada kaldrmisanih ulica koja vrvi od simpatičnih taverni, kafića i suvenirnica. Iz taverni koje su okićene sitnim visećim svetiljkama,  mami miris ukusnih tradicionalnih jela i kvalitetnog domaćeg vina i uzoa, mada se ponegdje lome čaše i uz metaksu i zvuke buzukija. Na obodu Plake je smješten Rimski forum koji je nastao za vrijeme Julija Cezara sa Hadrijanovom bibliotekom i Kulom vjetrova – osmougaonom građevinom koja je služila za predviđanje vremena. U neposrednoj blizini je i grčka stara Agora, kojom su šetali Platon i Sokrat, a koja je samo uvodni dio za prepoznatljivi simbol čitave Atine.

Penjući se na nadmorsku visinu od 150 metara, vraćam se u davnu prošlost i mjesto na kojem je sve počelo. Prvi stanovnici na ovom uzvišenju nastanili su se prije oko 3500 godina. Legenda kaže da su se Posejdon, bog mora i Atina, boginja mudrosti, upravo na ovom mjestu borili za tron zaštitnika grada. Zeus je rekao da će zaštitnik biti onaj koji da najveći poklon narodu. Stoga je Posejdon udario svojim trozupcem o kamen i potekla je voda, dok je Atina zasadila drvo masline koje je osim hlada dalo i korisne plodove. Iz tog razloga je boginja Atina pobjedila, pa je po njoj grad i dobio ime. Akropolj ili u prevodu „gornji grad“, je svoj procvat doživio za vrijeme Periklovog „Zlatnog doba“ u 5. vijeku p.n.e,  kada je izgrađen mali hram Atine Nike i lako prepoznatljivi veleljepni Partenon, najbolji primjer klasične umjetnosti, posvećen ponovo boginji Atini. Lijevo od njega je Erehtejon, hram interesantan zbog stubova u obliku žena Karijatida, koje predstavljaju njegove zaštitnice. Na samom hramu se sada nalaze replike, dok se originali nalaze u Muzeju Akropolja. Interesantno je da je jedna od šest Karijatida nakon Drugog svjetskog rata prebačena u Britanski muzej zahvaljujući lordu Elginu,  a koju Grci i dan danas bezuspješno pokušavaju da povrate natrag u Atinu zajedno sa ostalih pet. Odavde se može vidjeti i jedno od najstarijih pozorišta na svijetu – Dionizijevo pozorište sa savršenom akustikom koje može primiti čak 17.000 gledalaca. Na jugoistočnom obronku se nalazi i amfiteatar Heroda Atika, koji je renoviran pedesetih godina i koristi se za brojne koncerte i predstave.

Nakon uživanja u savršenom pogledu na čitav grad, vrijeme je da izađemo iz uloga boginja i bogova i spustimo se među obične smrtnike. Međutim i dole nas čeka raj na zemlji, ogromna Nacionalna bašta sa egzotičnim biljkama i palmama koja se prostire na čitavih 15,5 hektara površine. Nailazimo na Hadrijanovu kapiju i ponovo na još jedan antički hram, ovog puta posvećen bogu Zeusu. Tu se krije i zgrada Zapion, mjesto održavanja mnogih važnih sastanaka i prijema važnih ličnosti, pa i za vrijeme Ljetne Olimpijade 1896. godine. Kad smo već kod Olimpijskih igara, one su prvi put nakon toliko godina bile održane na obližnjem Panatenejskom stadionu, koji zapravo potiče iz rimskog doba gladijatora.

Od malog naselja, do polisa, filozofskog i kulturnog centra do metropolitskog grada, osim drugog mjesta na listi evropskih najvećih prijestolnica poslije Londona, Atina ima tu čast da se naziva i jednim od najstarijih svjetskih gradova, kolijevkom zapadne civilizacije kao i začetnicom demokratije. Tačka na mapi koja ima veliki značaj za čitavo čovječanstvo i koju svako obavezno mora obilježiti i posjetiti.

Marija Mladenović